Kako bi ukazale na problem nepostojanja zakonskog okvira koji bi regulirao pitanje nasilja nad ženama Asocijacija FATMA, koja djeluje u okviru Stranke demokratske akcije (SDA), organizirala je skup na temu “Nulta stopa tolerancije na nasilje nad ženama”.

Budući da se 25. novembar u svijetu obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, organizatori skupa namjeravali su ukazati i na problem finansiranja sigurnih kuća u Federaciji BiH te su izneseni primjeri dobre prakse za rješenje tog pitanja.

Poslanica SDA u Parlamentu Federacije BiH i predsjednica Asocijacije FATMA Kenela Zuko u izjavi za Fenu ocijenila je da je stabilno funkcioniranje sigurnih kuća jedan od prioriteta u smislu rješavanja pitanja nasilja nad ženama.

– Nadležno ministarstvo još uvijek nije usvojilo kriterije i standarde za osnivanje sigurnih kuća te bi se trebalo razgovarati koliko je moguće kroz kantonalni i federalni nivo riješiti taj gorući problem – dodala je Zuko.

Sve to moguće je uraditi pozivajući se na Istanbulsku konvenciju koju je BiH ratificirala 2013. godine te Konvenciju Vijeća Evrope o sprečavanju nasilja u porodici.

U okviru Sigurne mreže izrađen je nacrt novog zakona o zaštiti od nasilja koji je usklađen sa Istanbulskom konvencijom te su ovakvi skupovi prilika da se zagovara potreba razmatranja zakona u Federalnom parlamentu.

Izvršna direktorica Fondacije lokalne demokratije, organizacije pri kojoj funkcionira jedina sigurna kuća u Kantonu Sarajevo, Jasmina Mujezinović naglasila je u razgovoru za Fenu da se već dugo radi na izradi pravilnika za finansiranje sigurnih kuća, ali apeli nisu urodili plodom.

– Dolazimo u fazu da jedna po jedna sigurna kuća ima problem. U Mostaru je sigurna kuća bila zatvorena godinu dana, u Tuzli, ukoliko se ne izdvoji više sredstava, sigurna kuća će prestati s radom u narednoj godini – upozorava Mujezinović.

Napomenula je da u sigurnoj kući u Sarajevu boravi 38 osoba te su njihovi kapaciteti popunjeni, a žene dolaze u sigurnu kuću tek kada su u kritičnom stanju, kada je ugrožen njihov ili život njihove djece ili kada je u pitanju dugogodišnje nasilje koje na kraju kulminira.

Iznijela je podatke kantonalnog Centra za socijalni rad, ustanove koja je prošle godine evidentirala 1.450 slučajeva nasilja, ali kada se govori o nasilju uvijek postoje tamne brojke odnosno slučajevi koji se ne prijavljuju.

Kako je zaključila, ukoliko bi sigurne kuće imale stabilno finansiranje mogle bi se baviti osiguranjem drugih potreba za žene žrtve nasilja, uključujući i njihovo ekonomsko osnaživanje i ostamostaljenje.

U Hrvatskoj je pitanje finansiranja sigurnih kuća riješeno tako što ih po 30 posto finansiraju općine, županije i država, a deset posto osiguravaju nevladine organizacije, dok u Srbiji postoji 13 sigurnih kuća koje finanisraju država, pokrajine i lokalne zajednice.

Kada je u pitanju Republika Srpska, taj bh. entitet ima tri sigurne kuće, a 70 posto njihovih potreba finansira se iz entitetskog budžeta, dok 30 posto izdvajaju jedinice lokalne samouprave. U Federaciji postoji pet sigurnih kuća, ali pitanje njihovog finansiranja nije sistemski riješeno i ujednačeno.