Now Reading:
OBRAČUN SA BUSULADŽIĆEM I PONOVNO KOMUNISTIČKO POSRBLJAVANJA SARAJEVA

OBRAČUN SA BUSULADŽIĆEM I PONOVNO KOMUNISTIČKO POSRBLJAVANJA SARAJEVA

U aktualnoj vladi KS-a BH blok vodi Naša stranka: ovo je prilika ne samo da se obračuna sa Busuladžićem već i da pokaže ideologiju na djelu

Šesti april je nesumnjivo važan datum za Sarajevo: u Drugom svjetskom ratu, toga su dana 1945. godine vojnici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ušli u oslobođeni grad, a 47 godina kasnije – nekako se svi slažu, uprkos tome što je u popodnevnim satima 5. aprila 1992. godine napadnuta MUP-ova škola na Vracama – počeo je otvoreni rat protiv Bosne i Hercegovine. I u danima svoje 44 mjeseca duge opsade, Sarajevo je 6. april slavilo, a nakon Daytona glavni grad naše zemlje uistinu nastoji dostojno obilježiti ovaj važni praznik. Čuva se tradicija dodjele Šestoaprilskih nagrada, umjetnici i sportisti daju svoj doprinos, gradski oci i antifašisti okupe se oko Vječne vatre. Pripreme za ovogodišnje obilježavanje uveliko su u toku, a prošlog petka predstavnici nevladinih organizacija koje okupljaju Srbe u Federaciji najavili su i vlastiti doprinos: od gradskih, općinskih i kantonalnih vlasti Sarajeva očekuju da prihvate inicijativu i vrate ulicama imena antifašista, oslobodilaca glavnog grada BiH u Drugom svjetskom ratu.

Obraćajući se novinarima u državnom Parlamentu, Đorđe Radanović i Ignjat Simić, predsjednik Odbora za zaštitu Srba u FBiH i predstavnik Saveza općinskih udruženja izbjeglih i raseljenih osoba Republike Srpske, kazali su, parafrazirat ću, da se stranke u Federaciji diče antifašizmom kao tekovinom, a sve su antifašiste i ljude koji su oslobodili Sarajevo – pomeli sa ulica! Pa su naveli brojne primjere narodnih heroja bivše Jugoslavije za koje su duboko uvjereni da su prognani s tabli sarajevskih ulica naprosto zato što su Srbi, među njima i dvojicu narodnih heroja i vijećnika ZAVNOBiH-a Peru Kosorića i Slavka Rodića. Pero Kosorić je rođen na Sokocu, jedan je od organizatora ustanka u BiH, nosilac Partizanske spomenice 1941. i kao zapovjednik korpusa umarširao je u Sarajevo 6. aprila 1945. Slavko Rodić je također bio na čelu korpusa, a s Kosorićem i Radovanom Vukanovićem vodio je Sarajevsku operaciju, kako je komanda NOVJ-a nazvala plan oslobođenja glavnog grada BiH: Rodić je iz okoline Prijedora, a u NOB-u je zaslužio čin generala vodeći slavne Krajišnike u akcijama protiv fašista diljem BiH.

Možda i nehotice, Radanović je ipak dotaknuo srž problema svojim ilustrativnim pitanjem: Zar je Teheran više doprinio oslobođenju Sarajeva nego 10. krajiška udarna divizija? Iran je, da se ne zaboravi, Armiju BiH u posljednjem ratu snabdijevao oružjem, čak i uz izravnu američku pomoć jer je embargo UN-a zapravo pogađao samo borce za Bosnu i Hercegovinu, pošto su napadači imali obilatu pomoć zemalja (i vojski) susjeda, kako Srbije tako i Hrvatske. Što će reći da je Teheran nesumnjivo zaslužio svoj trg u posljednjem ratu, no pravo pitanje ostaje bez odgovora – zašto su antifašisti, oslobodioci Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, prognani? Istina je da se kolokvijalno gotovo sve političke partije vole zakititi čuvanjem antifašističke tradicije, no toga u praksi makar vladajućih stranaka – nema. Priznaje to i Radanović napomenom da ni u Banjoj Luci nije puno drugačije, ali zato poentira: Banja Luka ne pretenduje da bude glavni grad BiH!

Prije koji mjesec, zapravo tokom cijelog novembra 2018. godine, u Sarajevu i diljem BiH obilježavana je 75. godišnjica Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine. Na sam veliki datum, 25. novembar, u sarajevskoj Vijećinici u režiji Dine Mustafića priređen je veličanstveni događaj – Memorija budućnosti – ali i javno obznanjen zahtjev da se predsjedniku ZAVNOBiH-a Vojislavu Kecmanoviću Đedi vrati ulica u Sarajevu. Ovaj Prijedorčanin, praški student koji je s diplomom liječnika u ono doba pomagao ljudima u Bijeljini, Tuzli i Sarajevu, antifašista, borac, predsjednik ratne vlade BiH i potpisnik dokumenata koji su potvrda i svjedočanstvo državnosti BiH, njezin prvi poratni predsjednik Narodne skupštine također je iza posljednjeg rata prognan iz Sarajeva: ulica koja je nosila njegovo ime zakitila se imenom Nusreta Šišića Dede, jednog od prvih komandanata uhapšenih u ratnom Sarajevu. I to zbog odnosa prema civilima Srbima u glavnom gradu BiH: jedinica kojom je komandovao raspuštena je, no on je naknadno rehabilitovan i zbog zasluga na početku rata čak i odlikovan Zlatnim ljiljanom!

Dedo je zapravo savršena ilustracija politike SDA u ovom gradu i na prostorima koje je kontrolirala Armija BiH, politike kojoj je i Mušan Topalović Caco i heroj i zločinac: upravo zbog toga i dan-danas Kazani, mjesto stradanja nebošnjaka u Sarajevu, čekaju spomenik civilnim žrtvama ARBiH iako je upravo lider SDA i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović imao snage da u oktobru 1993. naredi obračun sa Cacom. SDA-ovi pobočnici, čak i oni zaposleni u zgradi državnog Predsjedništva, nisu čekali da prođe 75. obilježavanje ZAVNOBiH-a, na društvenim su mrežama, uz svoj opskurni ženomrzački jezik, poveli akciju protiv Oslobođenja i mene što sam se usudila u posljednjem ratu izvještavati s prvih linija fronte, ali i iz akcija koje su specijalci MUP-a RBiH i časni borci Armije BiH vodili protiv otpadnika u svojim redovima, a sve s ciljem da me obavijeste kako Đedo nikad neće zamijeniti Dedu!

No, SDA danas ne vlada Kantonom Sarajevo. Samo dan nakon 25. novembra 2018. godine, Peđa Kojović, lider Naše stranke, pohvalio se da je ZAVNOBiH ideologija BH bloka. Kojović je iz opozicionih klupa godinama vodio bitku protiv tadašnjih kantonalnih vlasti zbog davanja imena školi u Novom Gradu po Mustafi Busuladžiću, no u petak se nije oglasio. U aktualnoj vladi KS-a BH blok vodi Naša stranka: ovo je prilika ne samo da se obračuna sa Busuladžićem u obrazovnom sistemu već i da pokaže ideologiju na djelu. Povratak otpisanih mora da počne, koliko zbog Odbora za obilježavanje ZAVNOBiH-a u kome je bilo tridesetak značajnih ljudi, mahom pristalica BH bloka, još i više zbog zahtjeva nevladinih organizacija koje okupljaju Srbe u Federaciji. Drugačiji glavni grad BiH, multietničan u praksi, podrazumijeva valjda i zaslužan odnos prema antifašistima. Đedo, Pero i Slavko su savršen početak i poklon Sarajlijama za praznik grada.

Izvor: Oslobođenje

Input your search keywords and press Enter.