Now Reading:
O BOŠNJAČKOM KAPRICU I INATU: NEGATIVCI NE MOGU IMATI ČVRST KARAKTER, JER SU NJIHOVI STAVOVI KRATKOROČNI

O BOŠNJAČKOM KAPRICU I INATU: NEGATIVCI NE MOGU IMATI ČVRST KARAKTER, JER SU NJIHOVI STAVOVI KRATKOROČNI

Mnogi ljudi koji su se , što naučno, što laički, bavili mentalitetom bosanskog čovjeka, većinom su dolazili do sličnih ili identičnih zaključaka identificirajući dvije osnovne mentalitetske crte naroda ovog podneblja, a to su ‘kapric’ i ‘inat’. Kroz ova dva obrazca može se objasniti većina reakcija bilo kojeg Bošnjaka na dešavanja i podražaje izvana ili iznutra

Pozitivne opće vrijednosti

‘Kapric’ i ‘inat’ su obilježja karaktera. Nekada se tretiraju kao sinonimi, ali ipak ima razlike u definiranju kaprica i inata. I inat i kapric se ispoljavaju kao prkos. Odraz su karaktera ličnosti, ali i karaktera socijalne grupe, naroda ako njihov dominantan dio ispoljava iste osobine. ‘Kapric’ predstavlja tvrdoglavo ustrajavanje i jogunjenje u smislu odbijanja da se nešto uradi ‘pa makar propao cijeli svijet’. Drugu krajnost predstavlja ‘inat’, ništa manje tvrdoglavo nastojanje da se nešto uradi i ostvari zacrtani cilj. Tako da prvo predstavlja otpor pasivnošću, a drugo aktivnošću.

Kao i u svemu, stvar je mjere i sluha. U moralnom, etičkom, ideološkom i političkom smislu, kapric i inat mogu odražavati društveno nužne, poželjne, pravedne i u svemu pozitivne opće vrijednosti. Inat i kapric su obilježja čvrstog karaktera, a čvrst karakter je imanentan pozitivno odgojenim ličnostima i društvenim sredinama. I ‘kapric’ i ‘inat’ su se u određenim historijskim trenucima pokazali sudbonosno važnim za bošnjački narod koji iz kaprica nije htio napuštati svoju domovinu i ognjište iako mu u posljednjih preko 100 godina nije išlo na ruku nijedno carstvo, država ili kraljevina u koje su bili zgurani, a iz ‘inata’ smo preživjeli agresiju početkom devedesetih kada je u jednom trenutku cijeli svijet od nas bio digao ruke.

Nedavno je bivši predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović savršeno opisao bosanski (ili bošnjački) kapric rečenicom ‘Ne možete poraziti narod koji neće da se preda’.  Posljednji dokaz čuvenog bosanskog (ili bošnjačkog) inata jeste izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH, koji je, ne želeći umanjiti ili omalovažiti njegovu pobjedu, izabran isključivo u inat Čoviću koji je šurujući sa Dodikom četiri godine sipao so na ranu svim bosanskim patriotama.

Negativno usmjeravanje

Pozitivne ličnosti i pozitivno usmjerene društvene grupe, pa i narodi, prkos i kapric imaju kao izvor svoje moralne, psihološke, ideološke, političke moći. Pri tome je važna individualna i društvena kontrola inata i kaprica, jer ako se nema sluha za kontrolu intenziteta i stila ispoljavanja, može da se pretvori u suprotnost. Situiranje kaprica i inata na pitanja od kojih zavisi sigurnost i opstojnost drugih ljudi i pozitivnih socijalnih i politički sredina, može poprimiti negativne implikacije, jer se uzimanjem sebi pretjerane „slobode“, ugrožava sloboda i sebe i drugih.

Umjesto da se te naše osobine u kolektivnoj svijesti naroda etabliraju kao odbrambeni mehanizam prema vanjskom neprijatelju, različiti centri moći koji se bave društvenim inženjeringom, ovaj unutarnji i urođeni potencijal našeg naroda usmjerili su tako da ga koristimo u međusobnim razmiricama i svađama, kreirajući mučnu atmosferu podjela i nejedinstva koje prerastaju u neprijateljstvo. Osmotrimo li pažljivije našu blisku, ali i dalju prošlost, vidjet ćemo kako su ove dvije osobine upotrebljene u nevakat i u nepovoljnim historijskim trenucima donijele mnogo štete našem narodu i državi.

Ne treba ići dalje od SDA pa da se odmah uoči kako su najveće podjele i najveću štetu našem narodu u domenu politike donijeli kapricionisti i inadžije, ljudi kod kojih je ego nadvladao želju za ostvarivanjem zajedničkih interesa. Sjetit ćete se raskola devedesetih godina u najvećoj bošnjačkoj političkoj stranci, kada je i započeo trend koji se s kraćim pauzama nastavio sve do danas. Taj trend se ogleda u formiranju jalovih malih stranaka bez programa, kapaciteta ili vizije koje njihovi lideri prave u inat svojoj bivšoj stranci ili stranačkim šefovima. Tako je nastala prvo MBO, pa onda redom ostale stranke iz ‘bošnjačkog spektra’ poput DNZ-a, Stranke za BiH, BPS-a, A-SDA,  SBB-a, PDA, NB-a, NiP-a, NBL-a i sl. Sve su to projekti sa rokom trajanja, bez suštinske ideologije ili programa, koncipirani da žive i preživljavaju blateći SDA. Neki su učestvovali na samo jednim izborima, drugi su se držali po desetak godina, a neki su tek u povoju i čeka ih slična sudbina jer negativci ne mogu imati čvrst karakter, budući da su njihovi stavovi kratkoročni. Naprimjer, dok zadovolje kriminalni motiv, odustaju ako nailaze na teškoće i sl. Sa druge strane ideja i vizija SDA i dalje je ostala nepromijenjena.

Ko se sjeća nekog projekta ili nekog ispunjenog obećanja pomenutih političkih stranaka. Jednostavno, nema ih, osnovni cilj ovih i drugih sličnih opcija jeste želja da se uđe u predstavnička tijela sa određenim brojem mandata, a kasnije da se ucjenjuju izborni pobjednici uslovljavajući koalicije ‘velikim i nezasluženim dijelom kolača’ u izvršnoj vlasti ili javnim preduzećima. To jednostavno prestaju biti političke opcije i pretvaraju se u bande i kriminalne organizacije koje jedu dragocjeno vrijeme i resurse neophodne za provedbu reformi. Koliko nas je ovaj trend usitnjavanja oslabio, vidimo danas kada kaskamo za svim državama regiona na euroatlantskom putu. Novokomponovane strančice zamlaćivale su narod po nekoliko godina i potom se gasile, da bi njihova mjesta zauzimale nove i tako u krug.

Nemamo luksuz vremena

Bez obzira na činjenicu što su različiti strani centri moći, pogotovo oni iz susjedstva, izdašno podržavali i poticali ove dezintegracijske procese u bošnjačkom korpusu, to ne bi mogli uraditi da njihove aktivnosti nisu nailazile na plodno tlo u vidu nedoraslih i egoističnih političara koji su bili spremni žrtvovati svoj ugled, karijeru, dotadašnji život i rad samo da bi bili ‘šefovi’ u vlastitoj partiji.

To se dobro može ilustrirati ponašanjem nekih političkih grupa među Bošnjacima u BiH koje su otišle u stranputicu, pa niti se mogu vratiti, a nastavak stranputice očito iscrpljuje i njih i širu društvenu sredinu, pa i državu. U tom slučaju, inat i kapric se ispoljavaju kao čežnja za opravdavanjem svojih pogrešnih postupaka. Takvi, obično u svojoj pogrešnoj usmjerenosti inata i kaprica, postaju teret i sebi i društvu i državi.

Naši Konakovići, Šepići, … će se nakon vremenski relativno dugog iscrpljivanja i na svoju i na društvenu i državnu štetu usvjeriti da su bili na stranputici i politički pasivizirati, kako je to ispala sudbina brojnih Bošnjaka koji su smatrali da su nešto ako su prvi, a da nisu ništa ako su na društvenoj ljestvici drugi, treći …

Stoga bi zaista bilo korisno ukoliko bi naš narod već na sljedećim izborima prepoznao ove štetne tendencije i sasjekao ih u korijenu, jer nemamo taj luksuz da još deset ili dvadeset godina provedemo zamlaćujući se već ispričanim lažnim pričama o ‘novim politikama, koje pružaju jednaku šansu svima’, a koje se na kraju završe uspostavom kombi stranaka jednog lica.

(A. Jašarević/Global CIR Team)

Input your search keywords and press Enter.