Now Reading:
Kolumna: DA LI JE MOGUĆE…?

Kolumna: DA LI JE MOGUĆE…?

“Ne idite tamo gdje bi vas put mogao odvesti, idite tamo gdje puta još nema i ostavite iza sebe trag.”

Da li je uopće moguće umoriti se od negativnih komentara, jezika mržnje, ljubomore, neodobravanja i vječitog kontriranja baš svemu što se dešava? Da li je moguće, unutar lokalne zajednice, jednog grada, mahale? Da li je uopće moguće skinuti sive naočale, nabaciti neke tople ružičaste boje i sa malo više optimizma gledati u današnji i sutrašnji dan? Samo se prošlost ne može promijeniti, na sve drugo se može uticati.

Da li je moguće da ulogu vječitog posmatrača, kritičara i kontraša, zamjenimo ulogom aktiviste, optimiste i entuzijaste? Kada ćemo shvatiti da postoje ljudi “koji i preko brda vide”, takozvani vizionari, neimari, pregaoci? Njihovi potezi mnogima nekad i nisu jasni. Oni se ne trude da ugode onima iznad sebe, oni se ne trude ni sebi da ugode, prosto rade ono što moraju i kako moraju – ne umiju drugačije. Nikad nisu omiljeni, ni paženi, ni maženi, ali kad vrijeme prođe, uđu u historiju i jedino se sa vremenske distance mogu ocijeniti njihovi potezi. Tada se sve kockice poslože i tek tada se oni, koji ne vide puno dalje od nosa, izmaknu i pogledaju kompletan horizont. Za njih lično često bude kasno, svoja imena ostaviše uprljana i umrljana ishitrenim reakcijama i svojim poganim jezikom.

A “pera” nikad ne odmaraju, svaka reakcija ostaje zapisana…

 

Autor: Adisa Tufo

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Input your search keywords and press Enter.