Now Reading:
Iz pera pravnika: UREĐENJE MEĐA

Iz pera pravnika: UREĐENJE MEĐA

U svakodnevnici pred nadležnim sudskim organima ili organima uprave se pokreće pitanje uređenje međa između posjeda susjednih parcela. Od pamtivijeka je poznato da najviše sporenja  između bliže rodbine nastupaju upravo zbog navodnog uzurpiranja i pomjeranja međa jednog susjeda u korist drugog. Nerijetko čitamo u medijima da kao posljedica ovih aktivnosti dolazi do ozbiljnih verbalnih sukoba, a nekada i sa fatalnim ishodima. Nije nam cilj da ovim radom analiziramo sociološki aspekt ovog problema, već nam je cilj da ovu temu obradimo na način da damo jednu vrstu uputa čitateljima ovog portala.

Uređenje međa je uređeno Zakonom o vanparničnom postupku FBiH. To je jako bitan momenat, jer mnogo građana zna za pojam uređenje međa, ali ne znaju gdje da nađu propis koji je regulisao ovu oblast. Znači, postupak uređenja međa je vanparnični postupak, što znači da se on ne pokreće tužbom već prijedlogom za uređenje međa. Postupak za uređenje međa se može pokrenuti samo kad između susjednih nepokretnosti su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Šta su to međašnji znaci? Prilikom izvršene parcelcije i snimanja, koje se zadnje desilo 1968. godine i mi ga danas nazivamo novi premjer, svi vlasnici parcela su dužni da označe granice svojih parcela vidnim znacima. Vidni znak je obično bijela vidljiva oznaka koja se označava na svim granicama određene parcele. Kad se izvrši snimanje i kad se formiraju parcele, tada se obično stavljaju međašnji znaci, ili kako to u narodu se kaže „mejnjici“. Obično kada dođemo na lice mjesta, a ukoliko je stanje zapušteno, međašnje znake poistovjećujemo sa kamenjem koje dugo vremena bitiše na određenom mjestu. Menjik ćemo prepoznati na taj način što je on pravilnog oblika i ukopan u zemlji cca 50 i više centimetara. Zbog proteka vremena mnogi međašnji znaci su uništeni, a što određeni broj vlasnika parcela to  zloupotrebljava pa svoj posjed šire nauštrb susjednih parcela.

Kada nastupi spor u vezi granice, prvo se pokušava riješiti mirnim  putem bez pokretanja sudskog spora, na način što dva susjeda podnesu zahtjev općinskom organu službe katastra koji izađe na lice mjesta i pokaže im granice. Taj postupak se zove pokazivanje granica, a ne uređenje međa. Razlika između uređenja međa i pokazivanja granica je ta što u postupku pokazivanja međa medašnji znaci postoje, a ne postoji spor. Kada stranke jedna drugoj osporavaju granice parcela, obično nezadovoljna stranka kao predlagač pokreće postupak pred nadležnim sudom, a protupredlagača označava vlasnika susjedne parcele između kojih su međašnji znaci uništeni. Šta je bitno znati prilikom pokretanja ovog postupka? Bitno je znati da je predlagač dužan sudu uz prijedlog dostaviti dokaz o vlasništvu nad parcelama kako svojom tako i susjednom. U praksi se traži da se dostavi i zemljišnoknjižni izvadak i kopija katastarskog plana.

Najveći spor i nedoumica koja se lično meni javlja u praksi, jeste što sud insistira na upisanom stanju u zemljišnoknjižnom izvadku, a uređenje međa se radi prema granicama novog premjera (katastarsko  stanje). Problem je u tome što stari i novi premjer nikada nisu u skladu sem u slučaju gdje je izvršena harmonizacija po najnovijim postupcima koji se vode, koja u prevodu i znači usklađivanje starog i novog premjera kao i zemljišnoknjižnih upisa. S obzirom da mnoge parcele nisu harmonizirane, u praksi se zemljišnoknjižni izvaci traže samo radi forme, a uređenje vrši na temelju novog premjera. Drugi problem koji se često dešava jeste da je u gruntovnom stanju upisan predlagač, a u posjedovnom neko drugo lice, recimo roditelj predlagača. Tada sud donosi odluku da se ujednači stanje što je veoma često i nemoguće. U prevodu znači da ljudi obično žele da urede svoj grunt koji je evidentiran u zemljišnjim knjigama, ali ga u praksi uređuju prema katastarskom stanju (novom premjeru) što čini jedno ozbiljno nesuglasje. Logički posmatrano i normalno je da se vrši omeđavanje prema granicama novog premjera, s obzirom da je novi premjer pouzdaniji od starog gdje su kopije katastarskih planova neuređene, uništene pa u velikom broju slučajeva i neprimljenjive. O ovoj problematici se može pisati mnogo šire, ali mi smo se dotakli toga samo reda radi.

Kad se dostavi potrebna dokumentacija tada sud zakazuje ročište na koje poziva i predlagatelja i protupredlagatelja da se izjasne o prijedlogu. Na tom ročištu obično se stranke suprotstave jedna drugoj, ali sud nema pravo da na tom ročištu vrši obustavu postupka. Sud je obvezan da o trošku stranaka angažuje vještake geodetske struke koji u prisustvu stranaka i suda izlaze na lice mjesta gdje mu se pokazuju postojeće granice, odnosno granice stvarnog posjeda. Vještak obično tada prima k znanju to stanje te ga upoređuje sa stvarnim granicama koristeći prihvatljivu metodologiju. Ako među strankama postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti (koja iznosi 5.000 KM), sud će urediti među na osnovu jačeg prava. Jače pravo je u biti trenutni posjed, kao i dokaz o pravnom osnovu tog posjeda. Logično je da lice koje je u posjedu i koje za to ima neki pravni osnov ima jače pravo od onog koji to nema. Ako nije moguće na osnovu posljednjeg mirnog posjeda riješiti uređenje, sud će spornu međašnju površinu podijeliti po pravničnosti.

U praksi se dešava da su na granicama susjednih parcela izgrađeni gospodarki objekti. Kada se utvrde stvarne granice, nerijetko se dešava da granica pada tačno preko objekta određenog susjeda, i tada obično onaj drugi susjed izražava želju i namjenu da se ovaj objekat sruši. Eh, sud u tom momentu ne ispunjava želje nijednog suvlasnika. Ako taj objekat ili put je od značaja i ako je velike vrijednosti naravno da sud neće utvrditi među preko tog objekta već će među izbjeći, a u drugom dijelu parcele eventualno nadomiriti površinu susjeda. Takav način uređenja međa se zove podjela po pravičnosti. Međutim ako stanke sporazumno urede među tada sud će među urediti na osnovu postojećih katastarskih planova. Sud će i svakom slučaju među urediti po jačem pravu bez obzira na vrijednost međanske površine, ako učesnici o tome prethodno postignu sporazum. Međutim ukoliko se na licu mjesta javi ozbiljan spor na kojem stranke insistiraju, tada će sud zatraziti od vještaka da izvrši procjenu dijela nekretnine koja je u sporu. Ako vrijednost te nekretnine bude viša od 5.000 KM sud obustavlja postupak i upućuje stranke da spor riješe putem suda u parničnom postupku.

Na ročištu za uređenje međa sud će na licu mjesta utvrditi među između zemljišnih parcela i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima. U praksi strane su dužne da obezbijede kvalitetan repromaterijal kojim će se vidno utvrditi međe. Nerijetko se dešava da sud uredi među, na mjestu međašnjih znakova se stave obični kolčevi i čim se sud udalji s lica mjesta, nezadovoljni susjed te kolce počupa i pobaca. Tog momenta međašnji znaci ne postoje i utvrđeni postupak se čini beznačajnim.

Ono što se strankama mora preporučiti jeste da se obezbijede trajni znaci, a to su obično željezni stubovi betonirani u zemlji preko 50 centimetara čije uklanjanje je otežano, i čijim uklanjanjem bi i ostali tragovi. Nakon što se na licu mjesta odrede međašnji znaci, sud će prema nalazu vještaka donijeti rješenje kojim će u pisanoj formi sa stručnim oznakama obrazložiti uređene međe koje se uručuje strankama kao dokaz da je uređenje međa urađeno.

Naprijed navedenim smo u kratkim crtama pokušali objasniti koji je postupak uređenja međa, kako se pokreće, šta je neophodno priložiti kao dokaze i slično. Naravno, kad budemo sve radove sublimirali u jedan manji priručnik, ovaj rad će propratiti i konkretni primjeri prijedloga, koji će poslužiti za praktičnu primjenu korisnicima.

Autor: Mr.iur. Hrvačić Esad

Input your search keywords and press Enter.