Now Reading:
DVADESETJEDNOGODIŠNJA STUDENTICA POKRENULA NA ILIDŽI SVOJ PRVI START UP

DVADESETJEDNOGODIŠNJA STUDENTICA POKRENULA NA ILIDŽI SVOJ PRVI START UP

Amela Tufo, dvadesetjednogodišnja djevojka, redovna studentica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, osnovala je vlastitu kompaniju i spremana je da već u prvim danima 2020.godine krene sa prvim uposlenim i ozbiljnim biznisom. Ona namjerava redovno završiti fakultet, ali smatra da je to neće spriječiti da uporedo razvija vlastitu poduzetničku priču. Kako to sve izgleda iz njenog ugla, pročitajmo u intrvjuu koji je dala za portal www.poduzetnice.ba

Amela, nedavno ste odlučili da osnujete vlastiti kompaniju i da sa 21 godinu uđete u poduzetničke vode. Znamo da ste redovna studentica ekonomskog fakulteta UNSA i da želite diplomirati, ali to Vas nije spriječilo da već počnete ostvarivati svoje snove. Možete li nam nešto više reći o svojoj odluci? 

Svi smo trenutno okruženi društvom koje nam govori pravi ili ispravni redoslijed dešavanja koji naš život treba da prati. Nakon osnovne škole, predajemo upis za srednju školu. Nakon srednje škole, idemo na fakultet. Nakon fakulteta i stečene diplome, neko bi nam trebao doći i dati zasluženu poslovnu poziciju i dobru platu. U svemu tome, na fakultetu bi trebali upoznati nekoga s kim možemo zamisliti ostatak svog života, te se vjenčati nakon fakulteta i već stečene dobre plate. Isto tako, po tim nepisanim pravilima društva – ne bi trebali obnoviti godinu na fakultetu, ne bi trebali stupiti u bračne vode previše rano ili previše kasno, te bi trebali biti ugodan i poslušan radnik za svog poslodavca iako vas možda posao u kojem ste se našli, opšte ne ispunjava.

Studentica sam druge godine koju ponavljam i trenutno, u ovoj akademskoj godini, imam 2-3 ispita po parcijalnom roku. Imala sam jako puno slobodnog vremena i počela sam da razmišljam o životu nakon fakulteta. Na trećoj godini me sljeduje studentska praksa i nakon toga neki posao početnog stepena. Studiram ono što volim, ali sama ideja da bih morala provesti godine trenirajući sebe kako da budem savršen radnik za potencijalnog poslodavca, nije me primamljivala. Nekad nismo u situaciji birati naše poslodavce, već smo kod onih kod kojih nas dovede slijed događanja u životu. Tokom svojih angažmana prethodnih godina kao srednjoškolac i novopečeni student, vidjela sam šta znači raditi za ljude koji ne znaju raditi svoj posao, te za one koji vam ne pokazuju trunku poštovanja, te na kraju za one koje sami sebe vode u propast.

Imala sam ideju, petlju i podršku. Razumjela sam šta radim i samosvjesno napravila taj korak. Sad nema stajanja – samo koraci naprijed u smjeru uspjeha.

Koliko je uopće teško početi svoju poduzetničku priču, koliko je potrebno novca, da li su uopće administrativne prepreke toliki bauk, kakva su Vaša iskustva?

Nešto više od mjesec dana sam u cijeloj proceduri otvaranja firme i mogu reći da razumijem svaki korak koji pravim i razlog zbog kojeg je on tu doveden. Vidi se da pravni sistem želi utvrditi da su osnivači potpuno svjesni obaveze i procesa kroz koji prolaze, akata koje donose, te pravne obaveze koju preuzimaju na sebe nakon registracije firme.

Moj se proces malo odužio zbog nekih propusta koji su nastali zbog mog manjka pažnje, te sam sigurna da nastavljamo jače u nastavku. Cijeli proces košta cca 2.000,00 KM od čega je 1.000,00 minimalnog osnivačkog uloga.

Obzirom da sam još u procesu, te da još imam koraka ispred sebe da se sve finalizira, o cijelom procesu ćemo još razgovarati. Bitno je imati cijelu sliku iza sebe da bi se mogao napraviti adekvatan komentar.

Znamo da ste u osnovnoj školi bili veoma aktivni na takmičenjima iz matematike i da ste osvojili brojna priznanja i nagrade; a također – veoma rano, još kao srednjoškolka, počeli ste volontirati na mnogim velikim projektima. Da li takva vaša iskustva imaju veze sa Vašom odlukom da sa 21 godinu, pokrenete vlastiti biznis?

Definitivno! Još kao osnovnoškolac, imala sam priliku da doživim i shvatim korelaciju između dugoročnog rada i discipline, te finalnih rezultata. Isto tako, shvatila sam da sve to može biti uživanje ako radite ono što volite. Razumijem da je firma i sve ono što ona nosi sa sobom, mnogo drugačije od takmičenja iz matematike i volontiranja na projektima. No, ako kao trinaestogodišnjakinja provodite svoje ljetne raspuste i svaki slobodni trenutak da ispunite sveske i rokovnike zadacima, kako bi možda na svim nivoima takmičenja moždauspjeli ostvariti neki zadovoljavajući plasman – time učite uživati u procesu, te radu i disciplini. S druge strane, tu je volontiranje. Mnogi koji danas volontiraju, očekuju nešto zauzvrat: certifikat, zahvalnicu, dobro iskustvo, te mogućnost da objave preko svih društvenih mreža da su uradili nešto korisno za društvo. Prije nego što je volontiranje postalo trend, ono se radilo kako bi mi, kao djeca, osjetili šta znači raditi za ostvarenje nekog cilja ili realizaciju nečijih snova. Volontiranje nije zagarantirano dobro iskustvo, već iskustvo koje će pokazati bar djelić stvarnog svijeta i borbe koju svaka individua mora da osjeti na svojoj koži, kako bi preživjela.
Pokrenuti vlastiti biznis te voditi ga iz godine u godinu, koliko god da je to plivanje sa ajkulama – ili tako neka slična metafora, može isto biti živo biće u koje ćete vi ulagati svoje vrijeme, resurse, rad, disciplinu, energiju. Umjesto da to radim za nekoga, te za snove drugih ljudi (koji mi vrlo vjerojatno nisu baš simpatični), zašto ne kreirati mjesto gdje drugi mogu doći te, kao uposlenici ili korisnici usluga, ostvariti svoje snove.

Sad nam recite nešto o svojoj kompaniji, njen naziv, djelatnosti, da li imate partnere, gdje je sjedište firme?

Sada i konkretno o firmi. Ja sam direktor i većinski vlasnik kompanije «Brandworks d.o.o.» koja će raditi kao PR agencija. Na početku, nuditi ćemo prvenstveno usluge marketinga – kreiranje marketing strategija, vođenje društvenih mreža, prodajnih strategija, te usluge fotografije, videografije, izrade web stranica. i organizaciju evenata.  Kako budemo i rasli, tako će sa nama i rasti vrste usluga koje ćemo nuditi tržištu – sve je to u našim budućim planovima, sve ćete polako saznati, samo nas trebate pratiti! (smijeh)

U ovu priču sam ušla sa svojom mamom, koja je bila fenomenalna podrška kroz ovaj cijeli proces. PR i marketing su djelatnosti koje su veoma bliske i interesantne i meni i njoj, te mi je jako drago što se rodila ovako lijepa priča iz nečega veoma bliskog objema nama.

Djelatnost koju preferirate je veoma popularna i u ovom vremenu digitalizacije, moglo bi se reći veoma potentna. Kavi su Vaši planovi, o čemu sanjate…?

Želim da «Brandworks d.o.o.» bude mjesto gdje će mladi ljudi moći maksimalno iskoristiti svoje talente u pravcu dobre priče i vlastitog usavršavanja. Mi ćemo, u svakom momentu, imati otvorena vrata za mlad tim ljudi, praktikante i sve one koji žele da uče ovaj posao u smislu zanata. Živimo u takvom vremenu, u kojem su internet i društvene mreže stalni segmenti naših života. Da bi nešto zaživjelo u očima drugih ljudi, mora da živi i u digitalnom svijetu. Mi ćemo biti tu, da to sve realizujemo.

Isto tako, kada pomislite na «Brandworks», želim da zamislite ekipu, iskusne mlade ljude, dobru atmosferu, jaku energiju. Tu imamo mix snova svih individua koji budu dio ove priče, te snove onih koji se obrate nama da njihove želje realizujemo u digitalnom svijetu, koji je danas sastavni dio svakodnevnice sviju nas.

Umjesto da planirate, kao većina mladih, da odete iz BiH i potražite svoju sreću negdje vani, Vi se odlučujete ostati i graditi ovdje vlastitu poslovnu priču. Šta je to što biste poručili našim čitateljima, mladima i onima koji to više nisu?

Mnogo mojih vršnjaka nije svjesno da sreća nije nešto što tražimo negdje u svijetu pod nekim specifičnim komadićem neba. U nekoliko navrata sam i ja razmišljala o odlasku. No, nisam sebe mogla zamisliti kako živim među nepoznatim ljudima, kako hodam nepoznatim ulicama, u kulturi koja će vas uvijek smatrati strancem. Možete vi bilo gdje provesti 10, 20 ili 30 godina, ali će samo jedna biti ulica na kojoj ste se igrali kada ste bili djeca, samo je jedna porodica ovdje s kojom vam je srce veliko kada zajedno ispijate «fildžane» kafe, te samo jedna država u koju zovete svojom domovinom.

Ukoliko vam ne odgovara sistem, poslodavci, tegla kornišona u prodavnici – nije odgovor pobjeći od nečega što vam nije potaman. To je život: nije savršen, nije idealan, već je nešto na čemu morate raditi, da bi jednom postao vrijedan da se ispriča. Postanite vi poslodavac kod koga je lijepo raditi, borite se da se popravi sistem koji vam ne odgovara, te uzmite tu «teglu kornišona sa police i razbijte je u hiljadu komadića». Djelujte…

Onog momenta kada se prestanete boriti, nije više bitno da li vam srce kuca, te da li zrak dođe do vaših pluća… jednostavno tada prestanete živjeti, bilo da je to u Bosni i Hercegovini ili negdje drugo u bijelom svijetu. No, ukoliko ste vi pronašli tu neviđenu sreću ispod kamenčića u New York-u ili duboko u pijesku pustinje Sahare, javite mi da postoji pa da odem i ja pronaći svoju. Do tada, imam je tačno ovdje gdje se nalazim.

PODUZETNICE.BA / ILIDZANEWS.BA

Input your search keywords and press Enter.